Об античной поэзии

Mihail Gasparov (1935-2005) sovjetski je i ruski književni teoretičar, istoričar antičke književnosti i ruske poezije, doktor filologije od 1979. godine, član AN SSSR od 1990, a akademik Ruske akademije nauka od 1992. godine. Pisac je fundamentalnih radova o ruskoj i evropskoj poeziji, prevodilac antičke, srednjovekovne i novije poezije.

Knjiga O antičkoj poeziji sadrži 11 velikih poglavlja o najpoznatijim antičkim, grčkim i rimskim pesnicima, kao i o žanrovima stvaralaštva: "Starogrčka horska lirika", "Poezija Pindara", "Katul, ili pronalazač osećanja", "Vergilije, ili pesnik budućnosti", "Horacije, ili zlatna sredina", "Ovidije u izgnanstvu", "Starogrčki epigram" i dr. U delu "Ovidije u izgnanstvu", na primer, Gasparov govori o Ovidijevom životu i radu, nabraja sve postojeće hipoteze o razlozima za Ovidijevo progonstvo "među varvare", na Crno more, i iznosi svoju, koja je i najverovatnija. Ali i onda kada govori o danas gotovo nepoznatim pesnicima - u radu "Auzonije i njegovo vreme", Gasparov to čini na naučno utemeljen i vrlo zanimljiv način, koji nije namenjen isključivo za čitaoce iz akademskih krugova, već i za ostale čitaoce koji su zainteresovani za lepotu i poetičnost antičkog perioda.