Glasine. Najstarije sredstvo informisanja na svetu | Natrag |
Rumeurs. Le plus vieux média du monde |
|
Sam naslov nas upućuje na predmet ove studije - glasina kao najstarije sredstvo informisanja, odnosno komunikacije. Kako bismo krenuli sa analizom studije, potrebno je prvo definisati šta glasina zapravo označava. Prema rečima autora glasina predstavlja "vest, za koju se ne zna odakle dolazi" ali je pouzdano da ona "počinje da se širi, da kruži". Glasine kao prvo sredstvo komunikacije, pre pojave pismenosti, i danas predstavljaju svojevrsni mehanizam za razmenu informacija, koje ne moraju nužno biti "lažne", ali su svakako nužno "nezvanične". Na konkretnim primerima iz svakodnevnog života (glasine o radu određenih preduzeća, glasine o smrti poznatih ličnosti poput predsednika ili glumaca...), kako u Francuskoj, tako i u Evropi i Americi, autor nam slikovito prikazuje kako to mediji nalaze izvor u nesporazumu i manipulisanju, tražeći idealnu publiku, jer "svaka glasina ima svoju publiku", publiku kojoj bi se priča dopala, publiku koju bi ubedila u ono što već jeste njihov cilj.
Kako se glasina održava? Moć glasine leži u ponavljanju, čak i kada medijski uticaj krene da jenjava uvek će postojati sećanje na određenu priču, glasinu, koju dok god ima ko da ispriča - ona živi. U studiji se proučava i to kako su glasine svojevrsna reklama, što nije neobična pojava i često sredstvo za postizanje ciljeva u politici, u kreiranju medijskih figura, u marketnigu i omalovažavanju konkurencije... Međutim, kada istina izađe na videlo, da li tada prestaje sa glasinama? To je upravo poslednje pitanje koje zanima autora: "može li se glasina zaustaviti?". Odgovor, kao i detaljnu podelu tipova glasina, sa kojima se svakodnevno susrećemo a da toga nismo ni svesni, možete naći u ovom izdanju, koje pored redovnog pogovora sadrži i novi pogovor, u kojem autor analizira pojavu glasina u doba interneta, i internet kao bazu informacija za današnje medije. |
|
Sadržaj Dodaj u korpu |