sv. Jovan od Krsta

Sveti Jovan od Krsta (šp. San Juan de la Cruz; Fontiveros, 24. juna 1542 — Ubeda, 14. decembra 1591) je katolički svetitelj, crkveni naučitelj, pisac, katolički mistik, redovnik karmelićan i obnovitelj karmelićanskog reda.

Rođen je u siromašnoj španskoj familiji. Od djetinjstva, nastojao je naći posao, kako bi pomogao u izdržavanju familije. Nakon mnogo raznih poslova, uspjeh i zadovoljstvo nalazi u dvorenju bolesnika u bolnici, u kojoj usput i studira humanističke nauke kod jezuita od 1559. do 1563. U vremenu odabira životnog poziva, odlazi u samostan Karmel i postaje poniznim pripadnikom reda. Predavao je biblijske studije na univerzitetu Colegio de San Andrés u Salamanki.

Zbog slabe stege i nedovoljne pokore ubrzo je postao nezadovoljan životom u Karmelu i poželio je otići u kartuzijanski samostan. Poslije susreta sa svetom Terezijom Avilskom, odlučio je uz njenu pomoć reformisati karmelski red. Zbog optužbi da unosi razdor u red devet mjeseci je proveo u samostanskoj samici u Toledu, odakle je pobjegao 15. avgusta 1578. Godine 1580. papa Grgur XIII je potvrdio reformu i odobrio osnivanje reda bosonogih karmelićana. Papa Benedikt XIII je proglasio ga svetiteljem 1726.

Njegova književna djela prvi put su objavljena 1618. i smatra se jednim od najvećih španskih pjesnika. Njegove pjesme Mrkla noć duše i Duhovne kantikle radi bogate simbolike i stila ubrajaju se u najbolje pjesme španske književnosti. Njegovo najpoznatija djelo je Uspon na goru Karmel.